Milioni bez potpune kontrole: Ko odgovara za nepravilnosti u Ministarstvu zdravlja?
Negativno mišljenje Državne revizorske institucije (DRI) na finansijski izvještaj i pravilnost poslovanja Ministarstva zdravlja za 2025. godinu otvara ozbiljna pitanja o upravljanju javnim novcem i odgovornosti u jednom od najvažnijih državnih resora, ocijenio je odbornik Stranke evropskog progresa u Skupštini Glavnog grada Podgorice, magistar ekonomskih nauka Ilija Mugoša.
Posebno zabrinjava činjenica da nepravilnosti nijesu ograničene na pojedinačne propuste, već su, prema nalazima DRI, utvrđene u gotovo svim ključnim segmentima poslovanja Ministarstva od unutrašnjih kontrola i revizije, upravljanja ljudskim resursima, obračuna zarada i naknada, poreskog izvještavanja i službenih putovanja, do ugovora o dopunskom radu i djelu, upravljanja državnom imovinom, finansiranja nevladinih organizacija i javnih nabavki.
Ovakav obuhvat nepravilnosti ukazuje na ozbiljne slabosti u sistemu upravljanja i kontrole javnih sredstava, zbog čega se pitanje odgovornosti ne može svesti na pojedinačne administrativne propuste.
Dodatnu zabrinutost izaziva nalaz da za 3,63 miliona eura prenesenih UNDP-u krajem 2025. godine nije bilo moguće pouzdano utvrditi koliko je sredstava utrošeno do kraja godine, a koliko je ostalo neutrošeno. Za projekat jačanja zdravstvenog sistema ukupno je preneseno 8,23 miliona eura, bez obezbijeđenog potpunog i neposrednog revizorskog uvida u izvornu dokumentaciju.
Revizori su utvrdili i dvostruko plaćanje faktura u iznosu od 6.753 eura, kao i nedostatke u evidenciji državne imovine i kriterijumima za isplatu varijabilnih dodataka zaposlenima.
Dok građani očekuju dostupnije zdravstvene usluge, bolju opremu i efikasnije liječenje, Ministarstvo zdravlja mora obezbijediti transparentno i zakonito upravljanje svakim eurom namijenjenim zdravstvenom sistemu.
Zato očekujemo da Ministarstvo javno objasni utvrđene nepravilnosti, predstavi potpunu dokumentaciju o realizaciji spornih projekata i saopšti konkretne mjere za otklanjanje nedostataka. Istovremeno, nadležni organi treba da ispitaju postoji li osnov za utvrđivanje individualne odgovornosti.
Ako Ministarstvo zdravlja nije u stanju da obezbijedi odgovorno upravljanje novcem, opravdano se postavlja pitanje koliko uspješno može da brine o zdravlju građana i kvalitetu zdravstvene zaštite u sistemu koji se već suočava sa nedostatkom kadra, opreme i osnovnih uslova za liječenje. Posebno zabrinjava što građani, u potrazi za pravovremenom i kvalitetnom zdravstvenom uslugom prinuđeni su da se okreću privatnim ustanovama i da liječenje plaćaju iz sopstvenog džepa. Zdravstvena zaštita ne smije biti privilegija onih koji mogu da je plate.